Brokind, Švedska

Kategorija: Mobilnost Objavljeno: Utorak, 05 Studeni 2019 Napisao/la Marina Lisica

NATURE AS A FANTASTIC CLASSROOM FOR LEARNING”

Monika Peša, učiteljica Matematike 

U sklopu Erasmus+ projekta naše škole „Mogu više” od 18. do 23. kolovoza 2019. sudjelovala sam na tečaju „Nature as a Fantastic Classrom for Learning“ u Brokindu malenom mjestu pored Linkopinga u Švedskoj.

 

 

Na put sam krenula 17. kolovoza 2019. iz Splita avionom do Kopenhagena preko Malmö, autobusom do Linkopinga gdje su nas u 17 h čekali naši organizatori te smo autobusom prebačeni u Borensberg. Smjestili smo se u dvokrevetne sobe, večerali i nakon vecere imali prvo upoznavanje s programom koji nas očekuje, odveli su nas na prvu šetnju po kiši uz jezero i doživjeli smo smo Švedsku kotu uz vatru i pjesmu.

Sljedeći dan smo započeli jutarnjom jogom uz jezero, a nakon doručka su uslijedile razne aktivnosti na otvorenome poput metoda učenja u prirodi objašnjene kroz više različitih igara i načina (bez vike, uz pokret, u svakom svi aktivno sudjeluju); izrada pločica s imenom od drva - kreativna radionica uz jezero; radionice u prirodi uz jezero i u šumi (puno pokreta, upotreba svih osjetila u učenju), igre povjerenja (stalno vani, uz pokret i pjesmu). U 20 h smo imali predstavljanje država uz pjesmu, ples, tipičnu hranu i piće svake zemlje (bez prezentacija jer tamo nije bilo računala – samo mobitel za slikati koju fotografiju i čuti se s koordinatorom projekta). Sve je završilo oko 23 h.

 

Drugi dan smo također započeli jutarnjom jogom. Nakon doručka smo napravili refleksiju na jučerašnji dan u grupama po 3. Nakon toga smo u šumi radili u grupama od 5 radionicu iz biologije koju se lako može primijeniti u bilo kojem predmetu. Nakon ručka smo otišli na veslanje u kajaku oko sat vremena na drugu obalu jezera gdje smo imali predavanje o učenju na otvorenom (bez računala naravno). Nakon povratka kajakom imali smo prezentaciju našeg rada (tzv. elevator talk koji traje 3 min). Dobili smo i bilježnicu u koju zapisujemo (kada stignemo) impresije, ideje...

 

Veći dio trećeg dana smo proveli u šumi 8 km udaljenoj od kampa. U radionicama smo zajedno kuhali , mijesili, pekli kruh na vatri...

 

Četvrti dan smo nakon jutarnje refleksije i naučenih nekoliko igara za čekanje (dok npr. čekamo autobus sa razredom) imali jedinstveno iskustvo spuštanja u špilju. Na večer smo imali prezentaciju škola i školskog sustava. Vrlo zanimljivo i poučno iskustvo, ali kolegama iz drugih djelova Europe i svijeta nije jasno kako mi možemo imati ocjene prije 12 godina (čak već sa 7), kako naša djeca nemaju školu samo prijepodne, kako netko može ići učiti u 14 sati (zar smo tako maleni i nema mjesta za škole: može li se neka zgrada koristiti kao škola i zašto nam je ne daju) i slična pitanja zgroženih kolega su se javila nakon moje prezentacije.

 

Peti dan smo također započeli kratkom vježbom ili šetnjom, a hrabriji su se kupali u jezeru (vani je bilo 11') – to je sada već postala prava rutina.

Nakon toga doručak, okupljanje na melona mjestu, lekcija o drveću, jutarnja pametna misao nekog znanstvenika, rad u grupama (3 grupe po 8 ljudi 3plus delta ) osvrt na jučerašnji dan. Nakon toga smo otišli u lokalnu školu (Oš Rimforsa) koja se činila kao s drugog planeta. Sve mirno,ali puno dječje igre i smijeha (djeca se igraju, guraju, padaju, pa što djeca su) razredi od 3 prostorije sa svojim WC-om i voćem na stolu....predivno.

Ručali smo u školi,a popodne imali radionice u prirodi (igre čekanja,traženja) i predavanje prof.dr. Anders Szczepanski o senzornom učenju.

I zadnja večer u kampu tulum, glazba, priča, razmjena kontakata...

I šesto jutro je bilo kao i svako osim što smo u 9.30 morali van iz soba (naravno da ima sobica uz recepciju gdje smo stavili stvari). Ponovno rad u grupama, radionica u šumi, ceremonija dodjele certifikata, ručak, vožnja do Linkopinga, kratka šetnja, opraštanje i u 5 dolazak u hotel.

 

Dobila sam certifikat, europass, račun, imam web adrese i dvije knjige i spremna sam sve svoje kolege educirati u prirodi. Mislim da bi baš svaki učitelj, posebno odgojiteljice u vrtićima i učiteljice razredne nastave MORALE proći ovu edukaciju, da im se otvore oči i shvate da djeca trebaju pokret, da nisu stvorena da sjede i šute i da van učionice mogu puno bolje i više naučiti. Samo treba dobra priprema, preuzeti odgovornost i krenuti. Ja sigurno hoću. Planiram sve nove spoznaje uvrstiti u nastavu matematike svih razreda i tako poboljšati kvalitetu rada.

Monika Peša, prof. Matematike

 

 

 

 

 

 

Hitovi: 777

Ustanove

Školsko zvono

Korisne poveznice