Priprema djece za školu

Iako većina roditelja, podrazumijeva kako bi priprema za školu trebala obuhvaćati učenje čitanja, pisanja, računanja i sl., te često sami „forsiraju“ djecu na učenje istih, za djecu to nije neophodno. Naime, navedene vještine djeci predstavljaju najmanji problem koji vrlo brzo svladaju polaskom u školu, a ako im i ide teže, u dobi od 6 ili 7 godina djeca počinju shvaćati da nedostatak prirodnih sposobnosti mogu nadoknaditi ulaganjem napora.

Također, ako dijete ima dobro razvijene predčitalačke (npr. glasovna analiza i sinteza na slova i na slogove, imenovanje riječi na zadani glas, prepoznavanje simbola slova i brojki i dr.) i grafomotoričke vještine (npr. pravilno držanje olovke, povlačenje jasne linije kao i povlačenje linije od točke do točke A do točke B, pravilno precrtavanje geometrijskih likova i dr.) bez velikog napora će usvojiti i vještine pisanja i čitanja. Kada je riječ o usvajanju vještina računanja, poželjno je da dijete nauči mehanički brojati barem do 20, dodavati i oduzimati za jedan broj do 10 te da razumije pojmove klasifikacije po boji, obliku i sl., kao i usporedbe po dužini te širini. Sve navedeno, predškolci u dječjem vrtiću tijekom cijele školske godine vježbaju kroz radne listove, crtančice, slovarice, ali isto tako je važno, čak i važnije, zajedničko učenje djeteta kroz igru s roditeljima.

Što se tiče razvoja samopoštovanja, važno je imati na umu kako ono polako opada zadnju godinu polaska u vrtić te osobito polaskom u osnovnu školu. Razlog tome je sve češće procjenjivanje u školi kao i činjenica što se u školskoj dobi samopoštovanje počinje odnositi na više zasebnih osobina. Budući da na njega utječu postupci roditelja i odgojitelja, pozitivnu sliku o sebi i visoko samopoštovanje će imati ona djeca čiji roditelji/odgojitelji pokazuju realistična očekivanja (ni previsoka ni preniska), koji prihvaćaju dijete onakvo kakvo je te mu daju osjećaj da je vrijedno i sposobno. S druge strane, kritiziranje i omalovažavanje te pretjerano kontroliranje i naređivanje, dovest će do niskog samopoštovanja, a dijete niskog samopoštovanje će imati i nisko samopouzdanje, odnosno bojat će se i započeti neku aktivnost jer neće vjerovati u sebe.

Nadalje, prije polaska u školu dijete je korisno osamostaliti u brizi za sebe (oblačenje i obuvanje, kulturno-higijenske navike pri jelu, odlazak na wc, pranje i brisanje ruku, kulturne navike ophođenja, kao što su npr. pozdravljanje i primjereno korištenje tzv. “četiri čarobne riječi“ – molim, hvala, izvoli, oprosti) te ga naučiti važne stvari poput imena i prezimena članova obitelji, adresu i broj telefona, put od kuće do škole, pravila u prometu, gledanje na sat.

Poželjno je igrati se s djetetom, naročito društvene igre koje potiču pažnju i pamćenje, usvajanje pravila i podnošenje neuspjeha (npr. Čovječe ne ljuti se, Memory igre, Pogodi tko, puzzle,…), čitati mu priče, pjesmice, brojalice, zagonetke, rješavati zadatke poput labirinta ili traženja razlika između slika, zajednički obavljati kućanske poslove, razgovarati s djetetom i poticati njegovu znatiželju, podržati ga kada naiđe na problem, stvarati okruženje u kojem će imati mnogo pisanog i likovnog materijala (knjige, časopise, bojice, plastelin, kolaž i dr.).

Općenito, za razvoj djeteta, pa tako i za prilagodbu djeteta na školu, važno je stvarati motivirajuće okruženje u kojem se potiče stjecanje novih iskustava, aktivnost, radoznalost, igra i stvaranje. Na taj način dijete će steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi.

U konačnici, osobine koje su poželjne kod djeteta kada kreće u školu su:

• dobra slika o sebi
• zna brinuti o sebi
• zna i želi pomagati drugima
• zna se dogovoriti i pridržavati pravila
• uspješno rješava sukobe
• znatiželjno je i voli učiti
• zna se ponositi uspjehom i podnijeti neuspjeh
• može dovršiti ono što je započelo

Na taj će način period prilagodbe, polaskom u osnovnu školu, za dijete biti lakši budući da dijete dolazi u novo, formalno okruženje koje od njega zahtijeva mnogo novih i različitih stvari u odnosu na ono u kojem je do sada boravio (nova pravila ponašanja, sjedenje na jednom mjestu duže vrijeme, praćenje aktivnosti do kraja, svakodnevno procjenjivanje sposobnosti učenja i izvršavanja zadataka).

I za kraj, neke od priprema, koje je poželjno obaviti pred sam polazak djeteta u školu, trebale bi uključivati ugodne zajedničke aktivnosti djeteta i roditelja. Neke od njih su kupnja školske torbe i školskog pribora, zajedničko uređivanje radnog prostora koji će biti samo djetetov (dakle nije nužna cijela dječja soba ako ne postoje mogućnosti za to, već je dovoljan i radni stol namijenjen samo djetetu) te razgovor s djetetom o promjenama u njegovu životu koje će se dogoditi kada krene u školu kao što je npr. ostajanje nasamo kod kuće. Budući da je svaka životna promjena stresna – bilo pozitivna ili negativna – jer zahtijeva novi način funkcioniranja, važno je poticati pozitivne stavove djeteta prema školi i učenju, odnosno općenito veseliti se s djetetom i biti uz njega u trenucima polaska u prvi razred.
Kada je riječ o poticanju pozitivnih stavova prema školi, naročito je važno izbjegavati rečenice poput: „Kada kreneš u školu, nećeš više imati toliko vremena za igru.» ili „Vidjet ćeš ti kako ćeš u školi morati slušati učitelja/icu“, što se često čuje u svakodnevnom životu. Takvim i sličnim rečenicama poslane su djeci poruke kako je škola neko strašno mjesto pa djeca vrlo lako mogu razviti negativne stavove ili čak strah od škole. Isto tako, dijete bi trebalo upozoriti kako će u školi češće nego do sada biti izloženo ocjenjivanju i/ili uspoređivanju s drugom djecom te objasniti kako njegov uspjeh u školi neće utjecati na ljubav roditelja prema njemu. Ako se uzme u obzir veći dio svega navedenog, trebali biste imati sretnog prvašića.